Uzimajući za primjer ručni unutrašnji retrovizor protiv -zasljepljivanja, njegova primarna struktura je ilustrovana na slici; tipične pod{1}}komponente uključuju okvir ogledala, sklop elementa ogledala, kućište ogledala, polugu za podešavanje, sferni poklopac, krak ogledala i postolje za montažu.
Unutrašnji retrovizor je prvenstveno pozicioniran u predelu prednjeg vetrobranskog stakla, pružajući vozaču pogled na područje iza vozila. Obično se montira spajanjem montažne osnove retrovizora sa odgovarajućom osnovom pričvršćenom za vjetrobran-pomoću metoda kao što su uskočni-prstenovi ili pričvršćivanje vijcima.
Savjet: Za ručne unutrašnje retrovizore protiv -zasljepljivanja, funkcija protiv -zasljepljivanja se aktivira prebacivanjem poluge za podešavanje.
Usklađenost sa vidnim poljem: Primarni vanjski retrovizori klase II moraju omogućiti vozaču da vidi širinu puta veću od ili jednaku 5000 mm na udaljenosti od 30 m iza tačke oka i sa vozačeve i sa suvozačeve strane, dok također pokrivaju područje od 4 m iza tačke oka sa širinom od 1 m.
Aerodinamički stil: Kućište retrovizora i karoserija vozila formiraju divergentan "V-oblik" kako bi se smanjio uticaj protoka vazduha; spojna ruka je što je moguće tanja kako bi se turbulencija svela na minimum; a razmak veći ili jednak 40 mm održava se između kućišta i baze kako bi se smanjila buka vjetra.
Zahtjevi za pozicioniranje: Vidno polje mora pokrivati ciljno područje pod normalnim uvjetima sjedišta; ogledalo mora biti locirano unutar područja za čišćenje bočnog stakla; a bočna izbočina mora biti manja ili jednaka 250 mm (kada je najniža ivica manja ili jednaka 1800 mm od tla pri punom opterećenju).
Bezbednosni dizajn: Vanjski oblik mora izbjegavati oštre izbočine kako bi zaštitio pješake i putnike tokom sudara, istovremeno osiguravajući funkcionalne performanse u različitim klimatskim uvjetima.